Neki ljudi se boje „usuditi se“ jer se panično boje pogrešaka. Svaka #odluka rezultira nekom posljedicom. I nikako nemaju sve odluke velike posljedice. Velika većina ih zapravo ima – vrlo male.
Vaše šanse za uspjeh su dvostruko veće ako ste pali. Bol motivira ljude na akciju dvostruko više nego ljude koji su uljuljani i zadovoljni. A rješenje za ublažavanje boli je „ustajanje“.
Normalno je krenuti, pokušati i pasti. Uostalom, kako smo svi mi kao djeca prohodali? Učili smo svakim padom kako ustati i napraviti korak, pa dva, pa tri itd. Rezultat tih padanja je da smo sa svakim padom nešto naučili. Nisam čuo da je ijedno dijete plakalo da neće ustati. Možda zato jer smo mi odrasli puni predrasuda.
Ako se bojite preuzeti rizik da „ustanete“ postavite si ova tri pitanja:
- Što je najgore što se može dogoditi? -U najvećem broju slučaja ništa strašno.
- Možete li „preživjeti“ ako se to dogodi? – Vrlo vjerojatno DA.
- Koje su neke od mogućih prednosti vašeg neuspjeha?-Kada otvorite mentalni prostor mogućnostima uzmite olovu i zapisujte…siguran sam da ima toga.
U kontekstu donošenja odluka Daniel Kahneman, nobelovac rekao je da je „Ljudski um jedan vrlo lijeni organ“. I stoga kada znate kakvi smo po prirodi, onda sa samo malom promjenom načina razmišljanja (razvojni mindset) nadmašiti će te mnoge druge u svemu što radite.
Svakim padom ste jedan korak bliže uspjehu. Ostvarite svoje snove. Da nema noći ne bi prepoznali dan.
„There is only one thing that makes a dream impossible to achieve: the fear of failure“. – Paulo Coehlo
