Promjena se ne događa dok ljudi ne promijene svoje ponašanje, a oni ne mijenjaju svoje ponašanje dok ne počnu s malim promjenama. Onim sitnim, malim, svakodnevnim. Ne razmišljanjem o promjeni velikih stvari, „svemira“.
Po Harvardskom profesoru Michaelu Puettu koji proučava tradicionalnu Kinesku filozofiju i kulturu, posebno Konfucija, mi se ne ponašamo zato što smo takvi po definiciji, nego zato što što smo kroz dulje razdoblje stvorili niz obrazaca, rutina, kolotečina, reakcija kako reagiramo na druge ljude i svijet.
Pa onda promatranjem (samopromatranjem) naših reakcija mislimo da smo intrinzično takvi – čime sami sebe ograničavamo u skladu s tom „istinom“. A u biti radi se o automatskim obrascima i rutinama ponašanja.
Naprimjer, postali ste tip osobe koja se lako uzruja u određenoj situaciji pa mislite da ste inače takvi, zato jer već godinama na takav način reagirate u sličnim situacijama. A u biti ste stvorili obrazac ponašanja, rutinu i automatski ga (nesvjesno) primjenjujete u takvim sličnim situacijama.
Mi se neprekidno mijenjamo i sve u životu je podložno transformaciji. Promjena nije nešto čega se trebamo bojati, već je treba prihvatiti kao priliku za osobni i kolektivni razvoj. Kako kaže Heraklit, „ne postoji ništa trajno osim promjene“. Proces promjene zbiva se u svakom trenutku.
Kakva vam je svakodnevnica? Način na koji se ponašamo i radimo svakodnevno je temelj iz kojeg postajemo drugačiji i bolji.
Umjesto da počnete dan s velikim filozofskim pitanjima „kako promijeniti svijet“ počnite s malim i realnim stvarima-npr. kako danas napraviti jednu dobru stvar više od jučer. Npr pohvaliti dijete, kolegu s posla.
Jer mi nismo samo osobe koje jesmo. Imamo mogućnost neprekidno se poboljšavati, rasti, proaktivno i svjesno svakim danom biti mrvicu bolji.
“We are what we repeatedly do. Excellence, then, is not an act, but a habit“. Will Duran „The Story of Philosophy“. ✅
