„Kada se nađete u rupi, najbolje što možete je – da prestanete kopati“.
Zašto figurativno nastavljamo i dalje „kopati rupu“ premda nam sve ukazuje da daljnji trud nema smisla? Zašto bacamo dobar novac za lošim?
U biznisu nije neobično uložiti i….. izgubiti novac. Naravno nije neobično ni uložiti i zaraditi. Ono što je čudno je da često nastavljamo s projektom odnosno ulaganjima unatoč tome što nam sve informacije i analize pokazuju suprotno.
Investitori su skloni držati i ne prodavati određeni portfelj dionica premda im cijena pada već dulje vrijeme i unatoč tome što sve ukazuje da se cijena dionica neće oporaviti. Nastavljate s projektom u koji je uloženo podosta novaca (i drugih resursa) premda sve ukazuje da projekt nikada neće vratiti uloženo.
Donijeli ste odluku da će te renovirati staru kuću (jer ste zadnjih godina dosta novaca uložili) bez obzira što je bilo jeftinije izgraditi ili kupiti novu. Neki će pojesti neukusno jelo u restoranu samo zato jer su ga – platili. Idete na predstavu jer ste kupili karte bez obzira na olujno nevrijeme koje je uzrokovalo nikad veći kaos u prometu.
Činjenica je da često u svakodnevnom životu donosimo odluke i prosudbe temeljem troškova koje smo imali u prošlosti i koje više ne možemo nadoknaditi, a ne na temelju sadašnjih i budućih troškova i koristi.
Ova psihološka zamka u odlučivanju zove se zabluda nepovratnih troškova i događa se svima nama bez obzira koliko smo obrazovani i stručni.
Zabluda o nepovratnim troškovima ima više uzroka. Jedan od njih je urođena potreba da održimo sliku o sebi, odnosno vlastito samopoštovanje. Teško je da ćemo javno priznati da smo odabrali pogrešan projekt odnosno da smo pogriješili. Osjećaj da je sav vaš trud bačen u vjetar i da bi vas okolina mogla zbog toga podcjenjivati nije zasigurno ugodan, pa onda radije nastavljate raditi na projektu premda i ptice na grani znaju da nema više nikakvog smisla.
Drugo, naša je urođena ponašajna sklonost da donosimo odluke i prosudbe primarno s ciljem da izbjegnemo psihološku bol gubitka. Istraživanja govore da je psihološka bol od gubitka u prosjeku 2,5 puta veća od zadovoljstva dobitka. To znači da ako iz novčanika izgubite 100 Eur-a psihološki će vas „boliti“ dvostruko više od osjećaja dobrobiti kada pronađete potpuno isti iznos na ulici.
Kako umanjiti odnosno izbjeći ovu zabludu i druge psihološke zamke u odlučivanju?
Kako donositi bolje poslovne odluke i postići bolje rezultate od konkurencije?
Kojim dokazanim metodama možete poboljšati proces odlučivanja na razini poduzeća koristeći se najnovijim rezultatima znanosti o odlučivanju?
Koje su to najčešće psihološke zamke u odlučivanju, kako ih prepoznati i umanjiti njihov utjecaj?
Odgovore na ova i još mnoga pitanja možete pronaći u knjizi „Kako donositi bolje odluke – znanosti iza boljih odluka u privatnom i poslovnom životu“ koja je dostupna za kupnju!
